Srpsko komunikolosko drustvo Serbian communication society

Virtuelna realnost


Svet Virtuelne realnosti postoji od kad je sveta uopšte. To je oduvek paralelni svet realnog sveta. Mi  u oba sveta kontinuirano boravimo a da nismo toga svesni, Kada mi gledamo film ili čitamo roman mi smo u virtuelnom svetu, a kada prestanemo vraćamo se u relani svet.
Postoji više izvora virtuelnog sveta. Jedan izvor je religija odnosno Biblija. U religiji su moguća čuda koja su fizikalno i logički neobjašnjiva: Uskrsnuće, Reinkarnacija, Bogojavljenje itd. Čak i svet Virtuelne realnosti može se iizvesti iz Biblije: "Gospod se pojavi Solomonu u Gabaonu u snu i reče: Išti što hoćeš da ti dam". U Bibliji ne piše šta je Solomon iskao od Boga, ali se može sa dosta verovatnoće naslutiti: Solomon je tražio božansku moć na Zemlji, jer od kako je sveta i danas je rašireno verovanje da je moć božanskog porekla.


 HMD kaciga (Head Mounted Display) visoke rezolucije sa kojom nosilac audiovizuelno ulazi u svet Virtuelne realnosti



 HMD kaciga visoke rezolucije. Na slici je stariji model sa katodnom cevi.





Tehnologija Virtuelne realnosti, piše Dž. Lenijer (J. Lanier) omogućiće šta god vi iziaberete što može biti ljudsko biće ili nešto drugo: "Ovo možete biti planinski venac ili galaksija ili taraco kamenčić u godniku ili klavir - akoželite biti klavir. Vi možete postati pauk u nebeskom prosstranstvu i to trenutno ili postepeno razvijati se u pauka većeg od planete, gledajući dole sve vaše prijatelje sa visine".

Početak Virtuelne realnosti vodi nas zapravo u početak ljudskog roda i to do onog trenutka kada su prvobitna bića ljudskog roda počela sanjati. Jer san je savršen generator  Virtuelna realnosti. U snu mi ulazimo u jedan svet koji nam pojavljuje tako stvaran da ga osećamo i percipiramo sa svim čulima.

Svetovi Virtuelne realnosti, pored inkarnacije u snovima, ovaploćuju se i u drugim oblastima ljudskog postojanja, kao što su književnost i umetnost uopšte, religija naučna fantastika itd. i na kraju sama nauka. 

Mnoge potencijalne varijante virtuelnog sveta nagovestili su i sami naučnici.To je ideja da se tehnički ili uz pomoć tehnike proizvede paralelni svet, da se komunicira na alternativni način.
Ta ideja ide vekove unazad i manifestuje se u simulaciji stvarnostiza različite potrebe. 
Mogi polušaji su preduzeti da se dohvati i dočara suština ljudskog doživljaj i iskustva  i da se prilagodi u dostupnu formu za uživanje i analizu. 
Doživljavanje pozorišnih predstava, muzike itd. pokazalo je sposobnost i želju ljudi da opažaju i prihvataju oba sveta: stvaarni svet i imaginarnu manifestaciju alternativnih svetova, drugih svetova, novih ideja i drugih vremena.

Godine 1788. škotski slikar Robert Barker izradio je sliku grada Edinburga sa dikokrugom od 360 stepeni.On je tu sliku na platnu širokom tri metra (PANORAMA) izložio u okrugoloj specijalno uređenoj prostoji prečnika 18 metara. 
Posmatrači su bili izneneđeni tim dotada neposnaatim prizorom koji je Barker nazvao panorama. 
Tu tehniku otkrio je Holivud i primenio okruglo 150 godine kasnije i nazvao je sinerama (Cinerama).

Pomoću svetlosnih efekata, najpre u filmu, postalo je moguće tehnički sredstvima pojačati osećaj doživljavanja fikcije kao stvarnosti. 
Ta prvobitna tehnika sastojala se u kombinaciji snimljene slike realnosti i dodatnok crteža tako što bi realni objekti bili svetlosno fokusirani u prednji deo a fiktivni u nastavku pa je bilo nemoguće razlučiti gde se završava slika raalnosti i gde  počinje fikcija crteža.

Šta znači virtuelnost - virtuelno? U fizici virtuelnim se označavaju delići atomskih elemenata čija se egzistencija ože samo indirektno dokazati. Etimološko poreklo pojma je od lat. vir: muškarac, suprug, vojnik-redov, junak i virtus: muškost, hrabrost, odvažnost, valjanost i franc.: virtuel: sposobnost za dejsvo, dejstvujuće i virtalitse: snaga i moć delovanja. Pojam Virtuelna realnost je oksimoron tj. suprotnost samom sebi jer ono što je virtuelno ne može biti realno.
Nastao je 1970. godine u Instsitutu za tehnologiju u Masačusetsu, (SAD) da izrazi projekciju (fikciju) ljudskog prisustva u kompjuterski proizvedenom prostoru.

Image result for data gloves
Rukavica za izvođenje operacija ručnim pokretima u virtuelnom prostoru i osećaj potspuno realnistčnog fizičkog dodira i otpora u virtuelnom svetu

Image result for data suit
                           Odelo za suvereno komuniciranje i operisanje u virtuenom prostoru

Nastavak teksta: Prethodno je I.Sjuterland (Suterland) inicirao sintagmu virtuelni svet (virtual world) 1995. godine sa projekcijom da kompjusterski ekran bide ulaz u virtuelni svet.
U aktuelnom značenju virtuelna realnost je proizvod novog medijuma koji omogućuje transcedenciju tj. prenos i emitovanje fizičkog, duhovnogili spiritualnog sadržaja u novu ali potpuno realističnu dimenziju koja aktivira svih pet čula do potpunog realističnog doživljaja ravnog onom u realnom svetu. 
U virtuelnom prostoru korisnik može otići u restoran ručati, večerati itd. i imati osećaj sitosti a da nije ništa okusio što predstavlja smrtnu opasnost. Zbog toga se u jednom uglu nalazi upozorenje da se korisnik nalazi u virtuelnom a ne u realnom svetu.
Virtuelna realnost može se doživljavati pojedinačno ili grupno. Doživljavanje je moguće iz vlastite perspektive ili iz perspektive druge osobe ili slike u svim vrstama pokreta: hodanje, trčanje, vžnja, letenje, plivanje, obrušavanje itd.
Savremene stsehnološke mgućnosti medijuma Virtuelne realnosti ilustruje sledeći primer: "Slika virtuelne panorame sa talasastim brežuljcima obraslim traavom pruža pogled ka seoskoj kući koja leži na temenu brda. U podnožju brda teče vijugava reko širokom dolinom. Fisksirajući pogled vi možete leteti iznad brežulka gore prema vratima kuće. Kada uzrzate let strujenje vazduha postaje čujnije. Kada dođete do kuće vrata se automatski otvaraju uvodeći vas u kuću. Vi prolazite kroz hodnik u dnevnu sobu, u kojoj su razmešteni kauči i komforne fotelje oko kamina u kome gori vatra. Na stolu tik do zida gori lampa. Čuvši zvuk radija vi okrećete glavu da bi ga stavili na sto. Osvrćući se opažate kako plamenovi trepere i ližu blokove kamina. Podižući se gore prema široko otvorenom prozoru ugledate po obronku  uzvišenja i dole uz reku načičkano drveće.
Okrećući pogled narag u dnevnu sobu, vi odlučite da pomerite lampu dalje od zida i zadovoljni rezultatom izlazite iz kuće i napuštate potpuno uverljivu simulaciju, a sve to postižete uz  pomoć efektora hard i softvera.
virtuelna realnost je danas više nego ikada ovladala svetom iljudima. Ona utiče na naš svakodnevni život, način raznišljanja i delovanja.
Pomeranje realnog u proizvoljno u virtueleno je, prema filozofu Ž. Bodrijaru (Jean Baudrillard), proces koji su p rouzrokovali novi mediji. Bodrijar je najdalje otišao u procenama, zastupajući tezu o virtuelnom determninzmu medija i teoriji relativiteta realnosti u medijima, koja kaže da je neposredno i čilno opažanje sveta postalo nemoguće. Mediji stavljaju stvari u sferu  prividnog i pomiću ih od indikativnog u irealno.
Promišljanja Bodrijara na relaciji realnost - mediji imaju u fokucu elektronske medija, koji svet ne prezentuju realno nego imaginarno i letimično: "Na televiziji mi nemamo nikada posla sa realnošću u smislu pravoga konkretnog kontakta. Taj medijum čini stvarnost virtuelnom tj. prevodi je u letimični i zanimljive elektronske slike , koje izumiću stvarnosti". On dalje smatra da virtuelnost nije ovladala samo midijima, nego je napaa i stsvarnost uopšte: "U vrtlogu elektronskih slika, koje se šire brzinom svetlosti, stvarnost nema vremena da se pojavi".
Slične, ali još dalekosežnije uticaje elektronskih meadija i medijskih tehnologija koji slede predviđa i filozof V. Fluser (Vilem Flusser). On tvrdi:: Sveprisutnost tehničkih slika savuda oko nas počela je magično menjati rašu Srealnost" u opšti slikovni scenario. Generalno mi možemo govoriti o precesu zaboravljanja. Čovek će zaaboraviti da je on bio taj koji je konstruisao te slike da bi se orijentisao u svetu. On ih više nikada neće moći dekodirati i počeće živeti u fikciji svojih vlastitih slika: imaginacaija postaje halucinacija.
Moguće je da je tako ili će biti onako kako navedeni filozofi kažu, ali ne treba zanemaariti ni suprotna stanovišta. To je iskonska  želja ljudi da izađu ili pobegnu od stvarne realnosti, da se fantazira, prepusti mašti, otvori knjiga, pogleda film i najzad uđe u  kompjuterski proizvedeni svet Virtuelne realnosti. Za to postoje dokazi od nastanka ljudske istorije do danas. Ljudi su od nastanka sami nenamerno proizvodili tu pararealnost
Međutim, namerna proizvodnja Virtuelne realnost vodi nas u 19. vek. To je -  PANORAMA od 360 stepeni (slikar R. Barker 1788. godine). Slede:
- STEREOSKOP - sredinom 19. veka
- ADITIVNA  (dodatna) REALNOST - slikar P. Filipoto 1883.godine
- DINAMIČNE  SLIKE tj. film - baraća Limier 1895. godine
- otkriće SIMULACIJE putem filma - braća Limier 1896. godine
- POKRETNA KAMERA 1902. godine
- ZVUČNI FILM 1923. godine
- KOLOR TEHNIKA 1932. godine
- MEHANIČKI KOMPJUTER 1940.godine
- SINERAMA 1950. godine
- SINEMASKOP 1953. godine
- SINZORAMA 1954. godine
- SILIKONSKI KOMPJUTER 1960. godine
- ELEKTRONSKO PERO 1962. godine
- HMD (Head Mounted Display) - kaciga za audiovizuelni ulaz u virtuelni kompjuterski proizveden prostor Virtuelne realnosti tj.totalnog virtuelnog sveta - 1966. godine
- ELEKTRONSKI INDIKATOR - MIŠ 1968. godine
- poboljšana HMD-KACIGA - 1970.godine
- MIKROPROCESOR - 1970. godine
- čula DODIRA I SNAGE 1986. godine