Srpsko komunikolosko drustvo Serbian communication society

Razvoj mobilne telefonije

Tehnološko određenje: Mobilni telefon ili Celarni telefon (Cell Phone) je elektronska naprava za komuniciranje preko dvosmernih radio talasa i celarne mreže baznih (celarnih) stanica. Mobilni telefon je izraziti individualnii medijum koji pojedincu daje potpuni komunikativni suverenitet nezavisan od moći i suvereniteta države.
Individualne mreže Twitter i Facebook imaju tehnološke osobine:
- anonimsnost interaktivnog komuniciranja i delovanja,
- interaktivno komuniciranje i delovanje u stanju zabrane kretanja i vanrednog stanja,
- interaktivno komuniciranje i delovanje u ratnom stanju,
- imunitet od intervencija državnog aparata.
Prva mobilna telefonija (radio-telefonije uvedena je u prvoj klasi vozova između Berlina i Hamburga-Nemačka) 1926. godine.
Iste godine uvedena je moblna telefenija i u avio-saobraćaj, ali samo za sigurnosne potrebe.

Kasnije, za vreme Drugog svetskog rata mobilni radio telefoni uvedeni su u nemačke tenkove. Nakon rata Britanci i drugi ratni saveznici su došli u posed Nemačke mobilne telefonije.Time je počelo šire istraživanje posebno u SAD i SSSR-u. Za vreme opsade Lenjingrada (Sanktpetersburg) 1943. godine, Georgij Iljič Babat (SSSR) predstavio je aparat "Monofon" - automatski radio-telefon, koji je funkcionisao u dijapazonu 1000 do 2000 Mg (Megaherca), što i danas predstavlja standard GSM (Globalni Mobilni Sistem). Time je započet razvoj mobilne telefonije i 1946. godine G. Šapiro i I. Zahačenko (SSSR) testirali su uspešno verziju mobilnog telefone na vozilu. Telefon se mogao povezati sa lokalnom radio-mrežom na udaljenosti od 20 km. Paralelno sa tim u SAD  je razvojen široko rasprostranjeni sistem "voki-toki" (Walkie-Talkie) prvo za vojne, a potom za komercijalne potrebe.
Tokom 1950-tih godina razvoj mobilne telefonije išao je u pravcu vojnih, komercijalnih i kulturnih potreba.
U SSSR-u razvoj je usmeravan u pravcu vojnih i državnh, a u SAD na komercijalne i kulturne potrebe.