Srpsko komunikolosko drustvo Serbian communication society

Koncepcija reforme Interneta

Prema koncepciji SAD, reforma Interneta i povratak političke kontrole zahtevali bi uspostavljanje globalnog konsenzusa tj. formiranje svetskog regulatornog tela. To bi bio Forum za upravljlanje Internetom (Internet Governance Forum).Reforma bi obuhvatila tre glavne komponente: Celovitost nasiprot fragmentaciji Interneta, Slobudu i bezbednost Interneta.
U pokretanju reforme Interneta ističe se sloboda Interneta kao fundamemt za Internet 21. veka kao ljudsko pravo nasuprot rastućim pretnjama slobodi i integritetu globalne mreže. U projekciji vlade SAD, tvorca Insterneta i pokretača reforme, navodi se konstatacija da su se u Internetu manifestovale obe osobine: dobra i loša, odnosno da se Internet postavio i za jedno i za drugo tj. razvio potencijale  za ljudsku ekspresiju i represiju. Posebno događaji u arapskim zemljama, navodi se u projekciji reforme,naveli su neke zemlje na uvođenje nacionalnih i internacionalnih restrikcija koje bi "osakatile" (would cripple) održavanje ljudskih prava. Te zemlje upotrebljavaju termine "sigurnost informacija" (information security), i "internet menadžment" (internet management) u pokušaju da ozakone  represije. Ali "Mi moramo štititi slobodan protok informacija i integritet Interneta".




Internet kontinuirano deluje prema sopstvenoj dinamici, prema potrebama korisnika i prema tehnološkim zakonitostima. Zbog toga su SAD - tvorac Interneta pokrenule inicijativu za reformu Interneta da bi se povratila izgubljena kontrola te globalne mreže.Uvid u tehnološku strukturu pokazuje da se Internet u velikoj, a možda u punoj meri potpuno osamostalio i postao imun na spoljne intervencije.
Posebno Mobilni internet pjavljuje se prema fizičkom prostoru kao paralelni sajberprostor koji, prema sopstvenim tehnološkim zakonitostima obuhvata mnoge domene fizičkog sveta. Posebno kao komunikacioni sajberprostor, Mobilni internet sigurnim koracima izlazi iz suvereniteta država i prelazi u individualni komunikativni suverenitet. Vilijam Gibson (William Gibson) u romanu Neoramancer (nije preveden na Srpskii aktivira sajberprostor (Cyberspace), u kome je označio pojedinca sa njegovim komunikativniim suverenitetim kao uglednu (personality) i besmrtnu (imortality) ličnost. Takav razvoj događaja naveo je SAD da pokrene inicijativu za reformu Interneta kako bi države povratile kontrolu ove globalne mreže.Naročito događaji, koji su usledili 2011. godine (WkiLeaks, Arapsko proleće i drugi, predstavljaju izazov za strukture političke moći i motivator za pokretanje reforme Interneta.

Internet - medijum globalizacije i individualizacije

Sadašnje stanje (druga decenija 21. veka) individualnog i globalnog fenomena Interneta kompetentno je prezentirao Teri Kramer (Terry Kramer), šef delegaciaje SAD na Svetskoj konferenciji o međunarodnim telekomunikacijama ( World Conference on International Telecommunications), održanoj u Dubaiju UAE): "Inovacije koje smo videli u Internet-prostoru nisu implementirane u režiji političkih aktera. One su pokretane od različitih aktera i nosilaca širom sveta, primarno izvan državnih vlasti... i dozvolite da razjasnimo to stanje: Internet nastavlja da demnstrira efektivitet i napredak postojeće strukture multipliciranih nosilaca - i svoju unutrašnju nezavisnost. Nijedna vlada i pojedina organizacija ne može ni bi mogla 'kontrolisati' Internet.
Isti autor dalje osnažuje svoja saznanja o Internetu: "Ja sam se osvedočio da je mobilni Internet dinamičan, globalan i otporan na administrativne intervencije sa bilo kog mesta i bilo kojim merama ili tradicionalnim metodama.
Organizator ove konferencije - Međunarodna unija za teledomunikacije (International Telecommunications Union -ITU) postavila je otvorenu vebstranicu ove konferencije. Da pokažu svoju individualnu digitalnu moć na toj konferenciji, hakeri su uspešno oborili vebsajt za baroj sati koji su samo odredili.

Evolucija mobilnog telefona

Sovjetski sistem "Altaj"

Na osnovu pronalaska i patenta "Radiofon" ustanovljen je sovjetski sistem "Altaj" čime je Kuprijanovič dobio zasluženu satisfakciju. Naime, u SSSR-u je 1958. godine, na osnovu odluke CK SSSR-a i Saveta ministara SSSR-a usvojen projekat "Altaj-1, baziran na sistemu i patentu Kuprijanoviča "Radiofon". Rad na projektu počeo je iste godine u koji je bilo uključeno više državnih instituta. Projektom je koordinirao "Gospodarstvenij sojuzni projektnih institut (GSPI)". Godinu dana kasnije projekat je stavljen u funkciju i na Međunarodnoj izložbi 1959. godine u Briselu dobio zlatnu medalju.
Godine 1983. usledio je obrt. Sistem "Altaj" je regionalizovan, pošto je te godine SSSR uspostavio kooperaciju sa korporacijom "Nokia" (Finska). U saradanji sa tom korporacijom, SSSR je dalje razvijao mobilnu telefeniju, Kuprijanovič je otišao u zaborav, a Kuper odneo pobedu u usavršavanju, omasovljavanju i komercijalizaciji svog pronalaska.

Prvi patent mobilnog telefona

Prema ruskoj (sovjetskoj verziji) prvi patent mobilnog telefona (handy) nastao je u SSSR-u - razvio ga je Leonid Kuprijanovič i patentirao 1.11.1957. godine pod brojem 115494 pod nazivom LK-1 (inicijali konstruktora). Telefon je baziran na celarnom sistemu, a telefoniranje se odvijalo preko bazne stanice. Model je težio tri kilograma. Telefoniranje se odvijalo preko bazne stanice sa dometom do 30 km i trajanjem baterije do 30 sati. Patent i konstrukcija telefona publikovani su u časopisu "Nauka i  žiznj" iste godine. Bazna stanica ATR (Automated Telephone Radiostation) za LK-1 mogla se povezati sa lokalnom telefonskom mrežom i opsluživati veći broj korisnika. Naredne godine Kuprijanovič je izradio i ručnu (handy) verziju mobilnog telefona težine od samo 500 grama. Kuprijanovič je takođe prvi izneo ideju digitalizacije mobilnih telefona 1961. godine.
LK-1 postao je u SSSR-u mobilni telefon u sistemu "Altaj". Sistem je povezivao gradove Moskvu, Kijev, Samarkand, Taškent, Donjeck i Odesu. Korisnici su mogli biti udaljneni  do 60 km od bazne stanice. Osam predajnika opsluživali su do 600 korisnika. Sistem "Altaj" je i dalje u upotrebi  na dalekom istoku Rusije.

Prema američkoj verziji, prvi mobini telefon nastao je 1973. godine. Konstruktor je Martin Cooper (Motorola).  To je prvi mobilni telefon sa analognim celarnim sistemom, Međutim, verzija tog telefona težila je znatno više od LK-1, tj. preko dva kilograma-
Pažmju je svojevremeno privukao o treći model koga je konstruisao bugarski inženjer Hristo Bačvarov sa nazivom "RAT-0,5".  Jedna bazna stanica bila je povezana sa jednom telefonskom linijom i mogla je poslužiti šest korisnika. Premda na sopstveno traženje nije dobio dozvolu SSSR-a da dođe do japanskih ili američkih tranzistora za unapređenje sistema "RAT-0,5", Bačvarov je ipak dalje razvijao sistem i učinio Bugarsku prvom zemljom na svetu(ispred Japana) koja je potpuno obuhvaćena tehnikom mobilne telefonije. Kao priznanje za taj poduhvat, Generalni sekretar Komunističke partije i Predsednik Bugarske Todor Živkov, u ime partije i države, poklonio je Bačvarovu američki automobil "mustang"...





Bačvarov tvorac "RAT-0.5"


Martin Kuper sa svojim telefonom

U američkoj oficijalnoj verziji razvoja mobilne telefonije zastupa se stanovište da je Kuper prvi tvorac mobilnog "Handy" telefona. Na drugoj (ruskoj) strani samo Kuprijanovič to izričito poriče dajući prikaz tehničkih osobina modela LK-1. On piše u časopisu "Za rulem" (br. 12, 1957): U slučaju potrebe vi možete direktno iz tramvaja, trolejbusa, autobusa, pozvati omiljeni gradski telefonski broj, pozvati hitnu pomoć, vatrogasna kola ili pokretni servis za popravke ... Gde god da se nalazite svugde vas je moguće pozvati telefonom.
Kada se svodi zaključak tvorca mobinog telefona(Handy) u savremenom rukovanju, može se zaključiti sledeće: Kuprijanovič je prvi tvorac mobilnog telefona u savremenom rukovanju, Bačvarov je prvi razvio moćnu mobilnu telefoniju sa kapacitetom obuhvata cele zemlje, Kuper je usavršio celarni mobilni telefon i na taj način postavio tehnološki standard savremene mobilne telefonije.


Leonid Kuprijanovič, tvorac LK-1

U tehničkom pogledu nadmetanje između Kupera i Kiprijanoviča bilo je ravnopravno ali ne i u administrativnom. Oba pronalazača nastojala su da pridobiju društvenu i finansijsku podršku institucija i javnosti za dalji razvoj svojih pronalazaka. Kuper je imao na raspolaganju  instrumente reklame u SAD, koje je uveliko koristio za promociju svog mobinog telefona. On je takođe dobio podršku i finansijsku pomoć vlade SAD i realizovao svoj projekat u korporaciji "Motorola".
Kuprijanovič nije imao promotivni instrumentarijum Kupera. Svoj pronalazak promovisao je uglavnom putem članaka u popularnim naučnim časopisima. Pokušaji dobijanja podrške i materijalnih sredstava države nisu uspeli. Iako je u tadašnjem SSSR-u postao poznat, veliki sovjetski listovi nisu mu poklanjali pažnju kakvu je zasluživao. Prikazivali su ga kao "radio-inženjera" i "radio-zaljubljenika", koji se mobilnom telefonijom bavi kao hobijem, a to sve zbog toga što nije delovao u okviru odgovarajućeg državnog instituta nego individualno - vaninstitucionalno, a ne kolektivno.

Razvoj mobilne telefonije

Tehnološko određenje: Mobilni telefon ili Celarni telefon (Cell Phone) je elektronska naprava za komuniciranje preko dvosmernih radio talasa i celarne mreže baznih (celarnih) stanica. Mobilni telefon je izraziti individualnii medijum koji pojedincu daje potpuni komunikativni suverenitet nezavisan od moći i suvereniteta države.
Individualne mreže Twitter i Facebook imaju tehnološke osobine:
- anonimsnost interaktivnog komuniciranja i delovanja,
- interaktivno komuniciranje i delovanje u stanju zabrane kretanja i vanrednog stanja,
- interaktivno komuniciranje i delovanje u ratnom stanju,
- imunitet od intervencija državnog aparata.
Prva mobilna telefonija (radio-telefonije uvedena je u prvoj klasi vozova između Berlina i Hamburga-Nemačka) 1926. godine.
Iste godine uvedena je moblna telefenija i u avio-saobraćaj, ali samo za sigurnosne potrebe.

Kasnije, za vreme Drugog svetskog rata mobilni radio telefoni uvedeni su u nemačke tenkove. Nakon rata Britanci i drugi ratni saveznici su došli u posed Nemačke mobilne telefonije.Time je počelo šire istraživanje posebno u SAD i SSSR-u. Za vreme opsade Lenjingrada (Sanktpetersburg) 1943. godine, Georgij Iljič Babat (SSSR) predstavio je aparat "Monofon" - automatski radio-telefon, koji je funkcionisao u dijapazonu 1000 do 2000 Mg (Megaherca), što i danas predstavlja standard GSM (Globalni Mobilni Sistem). Time je započet razvoj mobilne telefonije i 1946. godine G. Šapiro i I. Zahačenko (SSSR) testirali su uspešno verziju mobilnog telefone na vozilu. Telefon se mogao povezati sa lokalnom radio-mrežom na udaljenosti od 20 km. Paralelno sa tim u SAD  je razvojen široko rasprostranjeni sistem "voki-toki" (Walkie-Talkie) prvo za vojne, a potom za komercijalne potrebe.
Tokom 1950-tih godina razvoj mobilne telefonije išao je u pravcu vojnih, komercijalnih i kulturnih potreba.
U SSSR-u razvoj je usmeravan u pravcu vojnih i državnh, a u SAD na komercijalne i kulturne potrebe.

Suvereni gospodari Interneta

Pored prethodno navaedenih pojedinaca, koji su svoj komunikativni suverenitet demonstrirali pokretanjem i sprovođenjem sistemsko-političkim aktivnosti i promenama režima država, postoji bezbroj digitalno kompetentnih ljudi širom sveta koji predvode i privode kraju promene u domenu ljudskih komunikacija, tj. definitivno eliminidanje političkog i državnog monopola u sferi komuniciteta.
O tome dalje u nastavku.

Moć novih medijskih tehnlogija i njihovih korisnika

Moć supermeidjuma Mobilnog interneta među prvima demonstrirao je egipćanin Vael Gonim rušenjem režima egipatskog diktatora Hosnija Mubaraka. A kako izgleda jedna tako moćna individua, koja je u stanju da sa lakoćom, iz svoje soba sa kauča, kreveta, sa klupe u parku ... inicirai pokreće  promene  i zbivanja u svetu, da mobiliše ljude na akcije, u proteste samo i isključivo putem naprava koje poseduje o tome svedoči Ivan Pernar, star 25 godina, medicinski tehničar iz Zagreba: "Nikad mi nije palo na pamet da ću postasti ozbiljan oponent vladi. Ali gledajući kuda ovo vodi morao sam uskočiti u borbu i stati na čelo građanskih protesta, ako od toga beže sve stranke, sindikati, organizacije". Pernar je takođe iskazao moć mobilnog Interneta naspram klasičnih medija, On je, putem mobilnog interneta  pozvao na protest i u trenu okupio najmanje 10.000 ljudi na antivladine demonstracije u Zagrebu. Dnevnik HRT javio je da protestuje 1.500 ljudi, što je razbesnelo demonstrante, koji su odlučili da odu pred zgradu HRT i pokažu joliko ih zaista ima. Saobraćaj u nekoliko centralnih ulica, ispunjenih ljudima bio je potpuno blokiran. Državni mediji su potom Ivana Pernara nazvali vođom "Facebook revolucije".
Jedan od primera je i Ilja Varlamov, 27 godina, snabdeven modernim medijskim tehnologijama: apple komputer, iPhone, laptop.On je u Moskvi pokrenuo antivladin protest putem Twitter-a koji se sledilo 57.000 ljudi. Pored toga sukobe sa organima reda, tuče i upotrebu suzavca prenosio je uživo putem svojih veb-sajtova koje je gledalo oko pola miliona ljudi.
You Tube sa 1,9 miliona korisnika priključio se akciji Varlamova i doveo do protesta širih razmera.

Ivan Pernar u akciji

Ilja Varlamov u akciji

Moć Informaciono-komunikacionih tehnologija je jača od državne moći

Individualne mobilne mreže tehnološki su dosegle nivo visokog imuniteta od intervencija državnog aparata. To se direktno manifestovalo u događajima poznatim pod nazivom "Arapsko proleće". U tim, može se reći, tehnološki determinisanim događajima - rušenjima diktatura, mreže Twitter, Facebook i YouTube predstavljale su za državne organe neuhvatljiv i nesavladiv tehnološki potencijal koji je elektronima usmeravnim od ljudskih ruku  rastvarao državni aparat, državni medijski sistem, policijske snage, vojnu silu i sve ostale poluge državne moći.

Dominantna sila je tehnološka sila, a fizička nulta.

Pojedinac sa supermedijumom Mobilnim internetom - jači od države

To se manifestovalo prvi put 25. januara 2011. godine  kada je Vael Gonim, mladi kompjuteteki stručnjak   pokrenuo rušenje režima predsednika Hosnija Mubaraka u Egiptu. Gonim je, snimak okrutnog ubistva mladića Kaleda Saida na protestima u Aleksandriji, koje su izvršili organi reda, plasirao na individualnoj merži Facebook i putem mobilnog suermedijuma pozvao sunarodanike na protivljenje okrutnoj diktaturi. Poziv običnog čoveka, do tada nepoznatog mladića Gonima, odmah je prihvatilo oko 80 hiljada ljudi.
Iako je diktator Mubarak imao na raspolaganju sve poluge državne moći ( vojsku, policiju, državni medijski sistem i sve ostalo) on je bio nemoćan protiv naizgled golorukog ali medijski moćnog mladića Gonima. To je bila prva manifestacija individualnog komunikativnog suvereniteta koje je iznenadila svet i proizvela DIGITALNI ZEMJOTRES.